Ne bih volio biti u koži današnjih zvijezda. Postoje bolesnici, razvili su se jače nego ikad. Nekad su pisma bila potvrda maksimuma obožavanja, a stizala su u diskografske kuće. Nitko nas nije uznemiravao u našim domovima. Čak ni na način da su nam poštanski sandučići bili zatrpani. Ovo što mlađe kolegice doživljavaju događa se pred njihovim vratima. To je zastrašujuće, rekao nam je Miro Ungar.

POGLEDAJTE VIDEO:

Velika zvijezda, član kvarteta 4M, golemog opusa samostalne karijere, zvijezda pariških klubova, voljen posebice u ondašnjem DDR-u, ne pamti ni jednu neugodnost s obožavateljima. Dok su kao kvartet pjevali po američkim bazama, oficirske supruge su bile zainteresirane za njih, mlade dečke.

– Malo su nas opsjedale, ali nisu nas ugrožavale ni na koji način. Bilo je onih koje su se pokušavale približiti više nego ostali ali i to je bilo diskretno – priča Ungar. Pamti obožavateljicu iz Saint Petersburga koja je bila na svakom njegovom koncertu. Kad bi Ungar dolazio na turneju u Rusiju, ona bi uzimala godišnji odmor. Uvijek je sjedila u prvom redu i nakon nastupa na pozornicu mu donijela cvijeće. Došla je i u Zagreb, na koncert u Komediji kojim je Ungar slavio 60 godina karijere. Kupila si je avionsku kartu, rezervirala hotel i preko fejsa ga pitala može li joj srediti ulaznicu, neko dobro mjesto.

– Napravio sam to i opet je s cvijećem i darovima došla na binu. Nisam se ni u jednom trenutku osjećao nelagodno jer nije imala pretenzije za dubljim kontaktom. To je druga vrsta ljubavi, ona je voljela moju glazbu, način rada, show… Sve se svelo na fanatičnu privrženost meni kao umjetniku. Nikako drugačije – govori Ungar. Dok su živjeli u Parizu ne pamti da je ikad trebao braniti tadašnju suprugu Terezu. Imala je, dakako, i tamo horde obožavatelja, ali njihov cilj je bio tek dobiti autogram i, ako bude sreće, razmijeniti nekoliko riječi s divom. Teško mu je prihvatiti kroz što sve prolaze današnje zvijezde.

– Ovo što se danas događa je prokletstvo interneta. Društvene mreže dale su svakoj budali priliku da kaže što želi, a zapravo iz sebe izbacuju svu mržnju, gorčinu, frustracije… i to je pogubno – smatra Ivica Bubalo. Najpoznatiji estradni menadžer ne pamti da je ijednu zvijezdu s kojom je radio proganjao stalker. Tvrdi i da ni najveća živuća legenda naše scene, Mišo Kovač, nikad nije imao neugodnosti. Najveće zvijezde jednog, ne tako dalekog, vremena živjele su mirno. Ondašnje zvijezde, današnje živuće legende, pak redom tvrde kako je i tad bilo ljudi koji ih nisu voljeli ili su, u drugoj krajnosti, bili opsjednuti njima, ali nisu to pokazivali. Jer je, smatraju, sasvim drugačije povući se u osamu svoje sobe i skriven iza nicknamea, pisati gadarije od trenutka kad licem o lice staneš pred zvijezdu. Tad je malo tko hrabar. Pisanje po društvenim mrežama je, smatraju, prvi korak nakon kojeg se razvija bolesna opsjednutost. Svjetska iskustva, govore, pokazuje kako to može i završiti. Zato redom i savjetuju da svako uznemiravanje odmah prijave policiji.

I najseksi loto djevojka ovih prostora, Suzana Mančić, smatra da su se stalkeri ohrabrili s pojavom interneta i društvenih mreža. Cijeli život imala je horde obožavatelja, a tek početkom digitalizacije prvi put je potražila zaštitu policije. I to je, priča Suzana, tad bila novost. Činilo joj se da policija samo što ne pita „I što sad mi da radimo?“.

– Dragana Katić i ja početkom 2000-ih vodile smo Grand. Obje nas je progonio jedan čovjek, ozbiljno prijetio da će nam oteti djecu, osvetiti se, ako se ne upoznamo. Udav je bio, takve učestalosti praćenja da smo se uplašile. Čovjek zaista nije bio normalan. Može netko udvarati, obećavati brda i doline da budete njegovi… ali ovo je baš bilo pretjerano i jako ozbiljno. Policija ga je pronašla i onda se smirio. Mladim ženama i djevojkama danas je sigurno nelagodno. Ima sve više tih psiholikova. Živimo u ludo vrijeme, pa se ljudi ludo i ponašaju. Vrag bi znao hoće li ih i sudske opomene ili kazne zaustaviti. Ljudi svašta nose u svojim glavama – govori Suzana.

Danas je to, dodaje, rizik velike popularnosti, za razliku od nekadašnjeg vremena koje je, kaže, bilo puno naivnije. Nije tad bilo mogućnosti da se zvijezde prate baš u stopu. Bilo je to, prisjeća se, vrijeme pisama i pošte.

– Obožavatelji tad nisu mučili mene, nego mog poštara koji je svaki dan donosio vreće pisama. Dolazili su mi na vrata, spavali su u liftu, ostavljali su ruže zataknute za brisače auta, slali bukete cvijeća. Sa svima njima uglavnom je razgovarala moja mama jer sam stalno bila na turnejama, nastupima. Mama je bila majstor za međuljudske odnose, odličan PR i znala je s ljudima. Lijepa vremena, sigurna – priča.

Dvadesetak godina unazad stalkeri nisu imali priliku razmahati se. Menadžeri su brinuli i o tome da se zvijezdama nitko ne približi. Znalo se, priča Zoran Škugor, vrijeme kad se dijele autogrami, oko pjevača su bili redari koji su pazili da ne bude pretjeranih izljeva obožavanja. Na koncertima su uvijek postavljane ograde, opet s redarima oko pozornice. Zato da do njih ne dođu ni mase normalnih obožavatelja, kamoli stalkeri. Na pozornicu su mogli samo ako su to unaprijed dogovorili. Bogovi onog vremena – Sandi, Tony, Nina, Vanna i E.T. – Škugoru se nikad nisu požalili na takvo iskustvo.

– Vjerujem da je i tad bilo hejtera, ali nije bilo ni interneta ni društvenih mreža pa nisu imali prostora. Sad im se dao prostor pa su se osilili i daju si za pravo maltretirati ljude. Ivica, Bucka i ja bili smo obožavani, dugački su redovi bili samo za autogram. U svakom su trenutku naši gledatelji, i djeca i roditelji, bili oko nas, ali iskustva su jako lijepa – kaže Darko Janeš. Glumac je s Vitomirom Lončar i Ivicom Zadrom napravio revoluciju u dječjem programu. Njih troje su vodili tad kultnu “Malaviziju”. Prije toga radili su “Limačijadu” na ondašnjoj Z3 televiziji, “Igre na ledu”, humanitarne akcije, razne koncerte. Bili su jedini dječji program, a ispred studija u kojemu se snimala “Limačijada” uvijek su bile nepregledne kolone djece. Reklo bi se, idealna prilika, pravi mamac za stalkere.

– Nikad, ali nikad nismo doživjeli ni jednu neugodnost – kaže Janeš. Upoznat je, naravno, sa svime što proživljavaju Nina Badrić i Jelena Rozga. Svi se sjećamo i kako je voditeljici i fitness instruktorici Renati Sopek jedan uhoda na kućnu adresu slao pisma, dok joj je drugi muškarac ispred televizijske kuće u kojoj je radila ostavljao košare pune voća. U toj fazi možda je i bilo bezazleno ali uslijedio je i onaj zastrašujući korak dalje. Jednom ju je čekao ispred kuće u autu, a kad je krenuo prema njoj i uhvatio kvaku od njenog auta. Renata se brzo zaključala i nazvala policiju. Uhitili su ga, a on se branio da su mu uhođenje naredili izvanzemaljci.

I dok su legendarnim licima televizije Oliveru Mlakaru ili Saši Zalepuginu takvi problemi nepoznati, njihovi se mlađi kolege, bore s njima. Tatjana Jurić zatražila je prije nekoliko godina pomoć policije jer joj je na kućnu adresu stigla golema pošiljka sa čak 60 njezinih portreta. I Antonija Blaće požalila se na SMS-ova nepoznatog pošiljatelja. Ni na jednu poruku nije odgovorila, pa je nakon nekog vremena stalker odustao. I glumica Ornela Vištica je prije nekoliko godina policiji prijavila nepoznatog muškarca koji ju je uhodio. Slijedio ju je na ulici, čekao ispred stana i vulgarno joj dobacivao. Prvo je mislila da ga sreće igrom slučaja, a onda se čak počela s kolegama na setu šaliti kako ima stalkera. Upozorili su je odmah da se s tim ne šali nego da zove policiju, što je i učinila.

Reply
Share this

REALITY & TV